Cirkularna ekonomija u EU nedovoljno ambiciozna!


Evropska komisija je u decembru 2015. predstavila predlog zakonodavnog paketa o kružnoj ekonomiji (Circular Economy Package) koji bi trebao doprineti smanjenju nastanka i kvalitetnijem zbrinjavanju otpada, uštedi energije i smanjenju potrošnje resursa do 2030 godine.

Predstavljeni priedlog propisuje nedovoljno ambiciozne ciljeve pa su stoga poslali dopis hrvatskim zastupnicima/ama u Evropskom Parlamentu kojim zahtevaju da se u trenutnom procesu pregovora o predlogu založe za ambicioznije ciljeve i kvalitetnije mere smanjenja, ponovne upotrebe i recikliranja otpada.

10 ključnih koraka za poboljšanje cirkularne ekonomije

Prijedlog Komisije odnosi se na izmjene direktiva koje između ostalog propisuju postizanje cilja odvojenog prikupljanja 65% otpada do 2030. godine te ograničenje od maksimalno 10% ukupne količine otpada koji se smije odlagati na odlagališta do 2030. Ti su ciljevi niži od onih predloženih od strane prošlog saziva Europske Komisije, ali i Rezolucije Europskog Parlamenta u srpnju prošle godine koji iznose 70% odvojeno prikupljenog otpada te ograničenje od maksimalno 5% ukupne količine otpada za odlaganje na odlagališta do 2030. Također, Komisija je ignorirala zahtjev Parlamenta za cilj smanjenja otpada od hrane za 30% između 2017. i 2025 te zahtjev za uvođenje cilja za ograničavanje spaljivanja otpada. Ujedno se nedovoljno razmatraju prednosti i rizici prelaska na kružno gospodarstvo povezani sa socijalnim aspektima i aspektima rada. Potrebno je prepoznati najosjetljivije sektore i radnike kako bi se za njih mogao uspostaviti cijeli niz potpornih struktura.

Takvim neambicioznim prijedlogom Komisija stvara opasnost da neodgovorne države članice obvezu smanjenja odlaganja otpada iskoriste kao alibi za izgradnju novih spalionica i spaljivanje otpada, umjesto ulaganja u mjere prioritene hijerarhijom gospodarenja otpadom poput ulaganja u smanjenje potrošnje, ponovnu uporabu, recikliranje i kompostiranje.

Zajedno sa mrežama Friends of the Earth Europe, EEB i Zero Waste Europe zahtijevaju od zastupnika u Europskom Parlamentu da inzistiraju da Komisija predloži još više ciljeve po pitanju smanjenja potrošnje resursa i održivog gospodarenja otpadom. Potrebna je temeljita transformacija iz koncepta odlaganja i spaljivanja ka konceptu zero waste koji je je okolišno prihvatljiviji i jeftiniji te se može uspostaviti vrlo brzo.

Traže da se europarlamentarci založe za ciljeve i mjere sadržane u navedenih 10 koraka:

  1. POSTAVITI CILJEVE ZA SMANJENJE NASTANKA OTPADA, koji će uključiti cilj za smanjenje proizvodnje otpada do 2030. u usporedbi s 2013. i cilj za maksimalnu količinu ostatnog otpada u kilogramima po stanovniku do 2030.
  2. UVESTI OBVEZUJUĆI CILJ SMANJENJA ODBAČENE HRANE za barem 30% do 2018. i zahtjevati od Komisije da uspostavi univerzalnu metodu mjerenja do 2017. koja će uzimati u obzir omjer odbačenu hranu i ukupnu opskrbu.
  3. POSTAVITI OBVEZUJUĆI CILJ SMANJENJA MORSKOG OTPADA za 50% do 2025, koji će se dijelom postići smanjenjem nepotrebne ambalaže te ambalaže koju nije moguće ponovo koristiti ili reciklirati.
  4. OJAČATI CILJEVE RECIKLIRANJA I PONOVNE UPOTREBE: povećati cilj za recikliranje komunalnog otpada na 70 % te za ambalažu na 80 % do 2030 i uključiti poseban cilj za ponovnu uporabu – slični ciljevi postoje u Flandriji, Francuskoj i Španjolskoj te pomažu produljiti životni vijek proizvoda i otvaraju tisuće lokalnih radnih mjesta.
  5. ODOBRITI POMICANJE ROKA ZA POSTIZANJE CILJEVA RECIKLIRANJA SAMO ZA DRŽAVE ČLANICE KOJE POSTAVE CILJEVE ZA SMANJENJE OSTATNOG OTPADA po stanovniku za 2023. i 2028. godinu. Takav pristup potaknuo bi prevenciju nastanka otpada i odvojeno skupljanje dozvoljavajući različita polazišta za države članice, a imajući u vidu i recikliranje i količine otpada.
  6. POJASNITI DEFINICIJU ‘PRIPREMA ZA PONOVU UPORABU’; izmijeniti definiciju pripreme za ponovu uporabu zbog bespotrebnog tereta kojeg snose mnogi second-hand poslovi. Definicija iz Okvirne direktive o otpadu treba biti zadržana zbog osiguravanja pravne jasnoće.
  7. DEFINIRATI ‘ZAVRŠNO RECIKLIRANJE’ KAO FAZU U KOJOJ SU OTPADNI MATERIJALI UČINKOVITO PRETVORENI U SEKONDARNE SIROVINE ZA PROIZVODNJU NOVIH  PROIZVODA, kako bi se prikazala stvarna stopa recikliranja i osigurala kompatibilnost statističkih podataka svih zemalja članica EU.
  8. OSIGURATI DA JE POVEĆANA ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA U FUNKCIJI SPRJEČAVANJA NASTANKA OTPADA te da su naknade za proizvođače postavljene na temelju okolišnog utjecaja određenih proizvoda, što uključuje izdržljivost, popravljivost, netoksičnost i reciklabilnost, sukladno prioritetima u hijerarhiji gospodarenja otpadom. Naknade trebaju uključivati pune troškove prikupljanja otpada, obrade i povezanih poslova.
  9. OBVEZATI ZEMLJE ČLANICE DA ODVOJENO SKUPLJAJU SAV RECIKLABILNI OTPAD I OSIGURAJU ODVAJANJE BIOOTPADA NA MJESTU NASTANKA.
  10. UVESTI ZABRANU SPALJIVANJA NEOBRAĐENOG OTPADA kakva postoji i za odlaganje neobrađenog otpada.

Dopis EU parlamentarcima Otpad ( PDF | 391.04 kb)

Izvor: Zelena akcija

You may also like...